Installiere die Dokumente-Online App

word image
Seminararbeit / Hausarbeit

Dativ u hrvatsko­m jeziku: Detaljna analiza i primjena

4.791 Wörter / ~18 Seiten sternsternsternsternstern Autor Adam M. im Nov. 2013
<
>
Download
Dokumenttyp

Seminararbeit
Slavistik

Universität, Schule

Universität Zagreb

Note, Lehrer, Jahr

2013

Autor / Copyright
Adam M. ©
Metadaten
Preis 5.00
Format: pdf
Größe: 0.65 Mb
Ohne Kopierschutz
Bewertung
sternsternsternsternstern
ID# 34735







Gramatika - hrvatskoga jezika

SADRŽAJ

UVOD

1.       PADEŽI U HRVATSKOME JEZIKU

2.      DATIV U HRVATSKOME JEZIKU

3.      IMENICE S DATIVOM

4.      GLAGOLI S DATIVOM

5.      DATIV S PRIJEDLOZIMA

6.      RAZLIKOVANJE DATIVA I LOKATIVA

ZAKLJUČAK

LITERATURA


UVOD

Hrvatski jezik kao i brojni drugi jezici ima padeže koji su jako važni jer bez njih ne bismo znali pravilno govoriti hrvatskim standardnim jezikom. Riječ padež nastala je prevođenjem latinske riječi casus, koja znači padanje. Stari gramatičari tako su prevodili riječ padež, jer su zamišljali kao da padež pada iz jednog oblika u drugi.

U hrvatskome jeziku imamo sedam padeža latinskoga naziva, od kojih svaki odgovara na određena pitanja. Svih sedam padeža ima svoje specifične karakteristike i način primjenjivanja. U ovom radu baviti ćemo se isključivo jednim padežom, dativom. Najprije ćemo objasniti značajnost padeža za hrvatski standardni jezik i njihove osnovne karakteristike, a onda ćemo se usredsrediti isključivo na dativ.

To je treći padež u hrvatskome jeziku, a osim slavenskih jezika imaju ga i mnogi indoeuropski jezici. Malo je podataka o  značenju dativa u hrvatskim gramatikama koji se mogu sažeti u skladu s tradicionalnim ili novijim padežnim teorijama. Tako se značenje padeža pokušava otkriti nabrajanjem uporaba toga padeža te razgraničavanjem između padeža. Pobliže će biti objašnjena uporaba dativa, i sve njegove značajne karakteristike.

Govoriti će se o uporabi dativa sa imenicama, te raznim glagolima koji mogu dolaziti uz dativ.  To podrazumijeva i prijedloge koji dolaze uz dativ, uzroke sinkretizma između dativa i lokativa i razlikovanje dativa od drugih padeža. Također ćemo vidjeti kako se dativ javlja u rečenici i kroz primjere ćemo pobliže objasniti sve njegove vrste. Pri pisanju rada korištene su neke od poznatih gramtika hrvatskoga jezika kao što su Silić – Pranjković, Radoslav Katičić, Težak- Babić i drugi.

1.      PADEŽI U HRVATSKOME JEZIKU


Padeži (lat. casus) su morfološke
kategorije koje se koriste u mnogim
jezicima
, a služe za
izricanje različitih odnose onoga što riječ znači prema sadržaju
rečenice. Ti se odnosi izriču padežnim nastavcima i naglaskom. Među brojne jezike koje imaju padeže ubraja se i hrvatski jezik.
Riječi koje možemo mijenjati po padežima nazivamo imenskim riječima, a to su: imenice, zamjenice, pridjevi, redni brojevi i glavni brojevi jedan, dva, tri i četiri.

Zamjenjivanje jednog oblika padeža sa drugim nazivamo skadanjem ili deklinacijom. Taj smo naziv također preuzeli iz latinskoga gdje declinare znači udaljavati se, otklanjati se. U hrvatskome standardnome jeziku imamo sedam padeža, od kojih svaki ima svoju posebnu namjenu. To su: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, lokativ, instrumental. Dijelimo ih na samostalne ili glavne i nesamostale ili kose.

Samostalni se tako nazivaju po tome što nisu ovisni o drugim riječima u spoju riječi ili rečenici, a nesamostalni se u spojeve riječi ili rečenice ne uvode samostalno, nego ovise o kakvoj drugoj sastavnici spoja riječi ili o članu rečeničnoga ustrojstva. U samostalne padeže svrstavamo nominativ i vokativ, a sve ostale padeže svrstavamo u nesamostalne. U hrvatskome jeziku padeži odgovaraju na različita pitanja, osim vokativa i to je njihova glavna razlika, a pitanja su:                

·         nominativ: tko? što? 

·         genitiv: koga? čega? 

·         dativ: komu? čemu? 

·         akuzativ: koga? što? 

·         vokativ: (dozivanje) oj! ej!

·         lokativ: o komu? o čemu?

·         instrumental: (s) kim? čim?

Prvi stupac se uvijek odnosi na živo, a drugi na neživo. Padeže prepoznajemo na osnovu pitanja na koja odgovaraju, njihovih nastavaka, naglasaka i smisla u rečenici.   Prema ostalim riječima u rečenici dijelimo ih na zavisne i nezavisne. Nezavisni su padeži nominativ i vokativ.

Oni služe za imenovanje, nominativ se tako koristi u pripovijedanju i opisivanju, npr.: Ševa leti visoko, a vokativ se koristi u izravnom obraćanju, npr.: Ševo, leti visoko! Zavisni su padeži genitiv, dativ, akuzativ, lokativ i instrumental. Njima se izriče povezanost onoga što znači njihova osnova s drugim riječima u rečenici.                                                      Ta veza može biti unutrašnja, tijesna, uzročna i prijeko potrebna za razumijevanje rečenice, a može biti i vanjska, slobodna, kad se daju naknadni podaci i slučajne i.....[Volltext lesen]

Download Dativ u hrvatsko­m jeziku: Detaljna analiza i primjena
• Download Link zum vollständigen und leserlichen Text
• Dies ist eine Tauschbörse für Dokumente
• Laden sie ein Dokument hinauf, und sie erhalten dieses kostenlos
• Alternativ können Sie das Dokument auch kаufen
Dieser Textabschnitt ist in der Vorschau nicht sichtbar.
Bitte Dokument downloaden.

Posvojni dativ nalazi se u primjerima kao što su:                                                                     Kako ti je zdravlje? Gdje su mi naočale? Bio je učitelj njihovoj djeci. Njemu su svi u Njemačkoj.                                                                                                                              Dativ interesa ili etički dativ pretpostavlja da je onomu što se označuje dativom u interesu, stvarnomu ili tobožnjemu, da se može ili ne mora dogoditi ono o čemu se govori.

Takva je uporaba dativa svojstvena prije svega razgovornome stilu, kao u primjerima:                          Kako ste mi? Da si ti meni živ i zdrav! Jesi li ti svojoj mami sve pojeo?                                      Dativ s infinitivom jest konstrukcija koja nije česta u suvremenom jeziku, a uz to često je frazeologiziran, npr. Valja nam krenuti. To je bogu plakati.

Ipak,  ovaj dativ  koristio se u   starijem jeziku, npr. Da je komu stati pa gledati. Takav dativ često dolazi i u rečenicama koje izražavaju kakvu mogućnost, potrebu ili nužnost kao u primjerima:                                            Da je komu to bilo vidjeti? Što nam je činiti?                                                                        Emfatični dativ dolazi ponajprije u zakletvama (prisegama) i označuje onoga ili one na koje se zakletva odnosi, kojima je namijenjena (ono u što se tko zaklinje dolazi u genitivu).                      Takav je dativ obično sličan posvojnomu.

Njegovu je uporaba ograničena uglavnom na razgovorni stil, npr: Majke mi moje! Tako ti zdravlja! Tako mi Bog pomogao! Tako vam svega najsvetijega!                                                                                                                            Dativom se također može izricati i pripadnost, kao u primjerima:                                                       On mu je brat., što znači: On je njegov brat.                                                                                   Na posljetku možemo ga koristi za izricanje potrebe, kao u primjerima:                                                       Ići nam je na put., što znači: Moramo ići na put.

U hrvatskome jeziku dativ u rečenici može biti:

a.       neizravni objekt

 Rečenica u hrvatskome jeziku može imati jedan ili dva objekta. Kada ima dva objekta, prvi, kojega nazivamo bližim objektom je u akuzativu, a drugi, kojega nazivamo daljim objektom je u genitivu, darivu, akuzativu ili instrumentalu.                                                                  Ivan je dao Markuknjigu.                                                                                                      Kada rečenica ima jedan objekt on može biti u genitivu, dativu, akuzativu ili instrumentalu.

Primjer za objekt u dativu:                                                                                                       Ivan se raduje Marku. Kada oreš, sebi oreš.           

 Dao sam ti pismo.       

b.      atribut

Prijateljica joj zaostajaše nekoliko koraka iza nje. (njezina prijateljica)     

Tako je došlo i vrijeme večeri. (vrijeme večere)

Lice mu je imalo razjaren, upravo živinski izraz. (njegovo lice)            

c.       priložna oznaka

Vodim te kući.

Približavam ti se.   

d.      pridjevna dopuna        

Zimi je gledao zvijezde –  slične žutim, rasprosutim mrvicama  žganaca. 

Bila je prekrasna, slična zvijezdama na nebu.    


Dativ bliskosti ili etički dativ nazivamo dative osobnih zamjenica (mi, ti, nam, vam) koji su formalni daljni objekt, a prava njegova shrva je zapravo isticanje bliskosti s onim kome se govori. Što si mi tužan, prijatelju? Što ste nam šutjeli?         

    Dativ može dolaziti uz slijedeće prijedloge:  k(a), nasuprot, unatoč i usprkos. U rečenici je tada obično:

a.       priložna oznaka mjesta

Pomakni se k prozoru.

Nasuprot mojoj kući raste divan jablan.

b.      priložna oznaka dopuštenja

Unatoč svim zabranama i kaznama upotreba duhana sve se više razvija.

3.      IMENICE S DATIVOM


Dativ jednine imenica muškoga i srednjega roda završava na –u, dok dativ jednine imenica ženskoga roda završava na -i. Dativ množine imenica muškoga, ženskoga i srednjega roda s nastavkom Ǿ završava na –ima, a dativ množine imenica ženskoga roda s nastavkom –a na -ama: jelen-jelenu i jelenima, selo- selu i selima, radost- radosti i radostima, žena- ženi i ženama.[2]Poznato je da se k,g, i h ispred –i u nominativu, vokativu, lokativu, instrumentalu i dativu imenica muškoga roda mijenja u c,z i s.

Tako se u dativu i lokativu ispred –i u imenicama ženskoga roda s nastavkom –a također mijenjaju. Stoga slika, draga i svrha postaju slici, drazi i svrsi. Ipak, prema Josipu Siliću (1995) za tu pomjenu postoje neka ograničenja. Ona se ne može provoditi u odmilicama i hipokoristicima, tako u primjeru baka umjesto baci koristimo baki, seka umjesto seci koristimo seki, koka umjesto koci koristimo koki. U imenima Milka - Milki, Zrinka - Zrinki, Stanka – Stanki, Dubravka – Dubravki, Olga – Olgi, Helga -  Helgi, Gliha – Glihi. U nekim zemljopisnim imenima koje koristimo, ali koje ne podsjećaju na opće imenice, kao što su: Krka – Krki, Kartaga- Kartagi, Utaha –Utahi. U nekim slučajima se može i ne mora provoditi, npr. Požega – Požezi, Gradiška – Gradiški, Gradišci, u takvim se imenima koja podsjećaju na opće imenice promjena provodi: Rijeka – Rijeci, Draga – Drazi.

U nekima se pak bez obzira na to provodi normalno: Amerika – Americi, Afrika – Africi. U nazivima žena nastalih sufiksom –k, od mjesta kojima pripadaju: Kenijka – Kenijki, Indijka – Indijki, Portugalka – Portugalki, Eskimka – Eskimki, Zagorka – Zagorki, Hercegovka – Hercegovki, Turopoljka – Turopoljki, međutim kada se takvi nazivi odnose na stvar, promjena se provodi : bosanka (vrsta šljive) – bosanci, tetovka (vrsta jabuke) – tetovci, Podravka (ime tvornice) – Podravci. Sufiks –k kojim se iz muškoga spola izvodi ženski ne podliježe promjeni: Ilirac – Ilirki - Ilirki, kurir – kurirka- kurirki, osmoškolac- osmoškolka- osmoškolci. U imenicama sa skupovima –ck, -čk, ćk, zg i sh: packa – packi, kocka – kocki, točka – točki, mačka – mački, kvočka – kvočki, voćka, voćki, bazga – bazgi, tezga – tezgi, pasha – pashi. U imenicama sa skupovima –jg, -lg, -ng, i –rg: tajga – tajgi, alga – algi, felga – felgi, sfinga – sfingi, čerga – čergi. Imenice s a završnim osnovim skupom –tk mogu imati i jedne i druge oblike (i s prom.....

Dieser Textabschnitt ist in der Vorschau nicht sichtbar.
Bitte Dokument downloaden.

To su glagoli: laknuti, svanuti, sinuti, sjevnuti, smučiti, smrkavati se, zgaditi se, smutiti se, odlanuti.                                                                                                                                            Svima je laknulo.                                                                                                                                                                   Smuči mu se od pomisli da će sada kroz grad tako, ko baraba. [11]                                                                                        Mjesto objektu u dativu otvaraju neki glagoli povratni glagoli koji izriču kakvo raspoloženje što izaziva u nekoga, kao npr.: sviđati se, dopadati se, gaditi se, militi se, smiliti se, sažaliti se, dati se, htjeti se, vidjeti se.                                                                                                                                 Pronađe u džepu zgužvani Ibar koji mu se gotovo smili.[12]                                                                             S objektom u dativu slažu se glagoli koji znače obvezu kao što su glagoli valjati i žuriti se.                              Žuri ti se?                                                                                                                                                                 Valjat će mu sva obećanja ispuniti.                                                                                                                          Mjesto objektu u dativu otvaraju i glagoli dosjetiti se, dovinuti se i domisliti se.                                           Ali se i tom gospoda domisliše.                                                                                                                                     Jakov se i tomu dosjeti.                                                                                                                           S objektom u dativu slažu se i glagoli: dati se, predati se, podati se, povjeriti se, pripadati.       Ali on se ne bi dao tebi brijati.[13]                                                                                                                        S objektom u dativu slažu se i glagoli: suditi, prijetiti, zavidjeti.                                                       Zaviđao je djetetu.[14]                                                                                                                                   Prijetili su jadnome dječaku.                                                                                                                                  Glagoli koji izriču priopćavanje također mogu otvarati mjesto objektu u dativu.

To su glagoli: lagati, tužiti se, žaliti se, zahvaljivati se, nazdraviti, namignuti, kleti se, moliti se, javiti se, povjeriti se.                                                                                                                                                       Shvatila sam da on meni laže.                                                                                                        Uvijek prvom nazdravi Ivanu.                                                                                                            Ovdje se razlika između objekta i priložne oznake kad oboje stoji u dativu vidi u sintaktičkoj dvoznačnosti izraza kao što je On meni laže. Ako je objekt u dativu, rečenica će značiti da sam ja onaj kojemu se laže, dakle, tako ja postajem predmet glagolske radnje.  Ako je dativ priložna oznaka, ne zna se komu se laže, ali se zna da je za mene iz nekoga razloga osobito važno da se te laži izriču.[15]                                                                                                                                     S objektom u dativu slažu se i neki glagoli koji izriču uklanjanje od kakvih neželjenih posljedica: izbjeći, izmaći, umaći, ukloniti, uteći, ugibati se, preduhitriti, doskočiti.                                        Nisam uspjela uteći njezinoj pljusci.                                                                                                           Uspjela je doskočiti mu u pomoć.                                                                                                  Postoje i glagoli koji se s dativom slažu samo u starinskom ili pučkom jeziku.

To su glagoli: ustupiti (maknuti se), uprijeti (oduprijeti se), kidisati, odmetnuti se.                                                               Hrabro se borio, prem da je mložini Turke vojske najposlije morao ustupiti.[16]                    Postoje i drugi glagoli koji se s dativom slažu samo u starinskom ili pučkom jeziku, to su: razumjeti (koga), bojati se (za koga), prepanuti se (za koga), naviknuti se (na koga).                                   Zdrav bolesnu ne vjeruje.                                                                                                                                       On se hoće majci prepanuti.    


5.      DATIV S PRIJEDLOZIMA


U hrvatskome standardnome jeziku nema mnogo prijedloga koji mogu dolaziti uz dativ. Ti su prijedlozi k tomu često, osobito kada dolaze u značenju koje ponavlja osnovno značenje dativa zališni, posebno prijedlozi k i prema. Ostali prijedlozi koji mogu doći uz dativ češće dolaze uz akuzativ, a to su: nadomak, nadohvat, nasuprot, usprkos i naprotiv.

Stoga dativ smatramo padežom koji teži tomu da se oslobodi svakoga prijedloga te da postane antiprepozicionalan, za razliku od lokativa s kojim ima sličnosti. Dativ s prijedlogom k ili ka ponavlja uglavnom osnovno značenje dativa, a to je neograničena direktivnost, okrenutost prema čemu, pa ga smatramo zališnime, kao npr.:                                                                   Svi su se okrenuli ka gradu.

U zadnje vrijeme rijetko zalazi k nama. Dugo nije svraćao k roditeljima.                                                                                                                                   U značenju okrenutosti, usmjerenosti, kretanja prema čemu prijedlog k zamjenjiv je prijedlogom prema ili u rjeđem slučaju naprama, kao u primjerima:                                                   Bili su okrenuti prema sjeveru.

Zaputio sam se prema izlazu iz dvorane. Sjedili smo napramašumi. Nisu se htjeli ni okrenuti prema nama.  Iz ovih je primjera jasno vidljivo da prijedlog prema ima znaženje okrenutosti ili kretanja prema čemu, s tim da se ne može koristiti kad se očekuje i realizacija kakva kretanja. Zato ne možemo umj. Svraćali su k nama  reći  Svraćali su prema nama, ili umj. Ide k prijateljima reći Ide prema prijateljima.                                        Kada je riječ o okrenutosti, upravljenosti čemu apstraktnom (što ima veze s raspoloženjem, emocijama, intelektualnim odnosom ili stavom prema čemu i sl.) onda se u hrvatskome standardnome jeziku rabi isključivo prijedlog prema, a k ili ka je u tome značenju posve neobično (npr.  ljubav prema jezikoslovku prema ljubav k jezikoslovlju) npr.:                      Tako se on ponaša prema svim gostima.

Nužan je kritički stav prema takvim pojavama. Osjećaju veliku ljubav prema romanskoj kulturi.                                                                                 U hrvatskome jeziku prijedlog k ili ka ima konkretnije značenje od prijedloga prema.            Rijetko se prijedlozi k, ka i prema mogu koristiti i u vremenskome značenju, u značenju vremena koje se prebližava vremenskomu odsjećku označenomu dativu, npr:                      Zaspali smo tek k jutru. K ljetu je postalo sve toplije. Prema kraju godine rjeđe su nav.....

Dieser Textabschnitt ist in der Vorschau nicht sichtbar.
Bitte Dokument downloaden.



6.      RAZLIKOVANJE  DATIVA I LOKATIVA


Dosta se raspravljalo o tomu da li se prijedlog prema slaže s dativom ili lokativom. Sinkretizam padežnih nastavaka uz prijedlog prema odnosi se na ujednačenost u dativu i lokativu. Padežni nastavci dativa u jednini jednaki su lokativu, tako da ta dva padeža razlikujemo uz pomoć prijedloga uz koji dolaze u rečenici.

Iako u hrvatskim udžbenicima imamo jasno određene prijedloge za oba padeža, ipak s nekim prijedlozima ih ne možemo razlikovati. Jedan od takvih je prijedlog prema. U prošlosti je ovaj prijedlog bio isključivo dativni, ali je s vremenom postao i lokativni. Objašnjenje razloga zbog kojega je došlo do ovoga podudaranja objasnio je Dragutin Raguž. Dativ i lokativ izjednačeni su u svim padežnom nastavku u svim sklonidbenim vrstama i na taj ih način ne možemo razlikovati.

Razlog njihova razdvajanja je različit naglasak. Mnogi gramatičari nisu uspjeli uočiti naglasnu razliku između ovih padeža i tako će ostati sve dok Vuk Stefanović Karadžić nije jasno zabilježio ovu pojavu 1818. godine u uvodnome dijelu  svoga Srpskoga rječnika. Nakon toga i drugi gramatičari prihvaćaju njegovu teoriju. Ipak, prijedlog prema ostat će zabilježen kao dativni ili se uopće neće navoditi sve do pojave gramatike Tome Maretića.

Razlučivanje kamo ga točno svrstati trajati će još do obrađivanja ovog prijedloga u hrvatskoj jezikoslovnoj literaturi, kada ga prihvaćaju kao lokativni prijedlog prema Maretiću. U jeziku zagrebačke filološke škole, kako navodi Sanda Ham, ova dva padeža razlikuju se pomoću stalnih prijedloga koji dolaze uz lokativ, ali i pomoću padežnih nastavaka u množini. Upravo zbog ovoga se može utvrditi da se ovaj prijedlog svrst.....

Dieser Textabschnitt ist in der Vorschau nicht sichtbar.
Bitte Dokument downloaden.

Tako se u dativu jednine javljaju navesci u i e kao i u lokativu

jednine, dok je genitivni navezak a. „U njegovanom i biranom izrazu prednost treba dati genitivu s naveskom a, dativu s naveskom u i lokativu bez naveska ili s naveskom e.“[21]

J. Silić i I. Pranjković nude sve oblike s navescima ne sugerirajući izričito koji bi imao prednost pred ostalima. Sklonidbu zamjenice njègov-Ø, primjerice, u dativu i lokativu prikazuju ovako:

D: (m. r.) njègov-omu / njègov-ome / njègov-om – (sr. r.) njègov – omu

/ njègov – ome / njègov – om

L : (m. r.) njègov-omu / njègov-ome / njègov-om – (sr. r.) njègov – omu

/ njègov – ome / njègov – om

Povijesni pregled glasova i oblika hrvatskoga književnog jezika u sklonidbi neodređenih imeničkih i pridjevnih zamjenica čuva oblik s naveskom –u u isključivo u dativu. Tako, primjerice, u sklonidbi zamjenice moj dativ i lokativ jedine navedeni su ovako:

D mòj-em(u), môm(u)

L mòj-em, môm(e) (Babić i dr., 1991: 654)

Zamjenica moje u dativu i lokativu glasit će ovako:

D mòj-em(u), môm(u), môm(e)

L mòj-em, môm(e) (Babić i dr., 1991: 654)

Još jedan način razlikovanja ova dva padeža jeste po njihovu značenju. Značenju posežemo onda kada ne možemo jasno razlikovati ova dva padeža. Gramatike se obično slažu kada je riječ o značenju pojedinih padeža, tek je znatnije odstupanje zabilježeno kod onih koji prema pripisujui dativu i lokativu.

S. Težak i S. Babić  vrlo jasno značenjski definiraju sve padeže, tako za dativ navode : „Dativ je padež namjene (Ovo poklanjam majci.) i cilja (Vraćam se kući.). Dativ dolazi s prijedlozima: k(a), nasuprot, unatoč i usprkos, a u rečenici je

tada obično priložna oznaka“.[22] Dragutin Raguž  opisuje dativ bez prijedloga kojemu pripisuje ove funkcije i značenja: namjene, usmjerenosti, koristi ili štete, kao dopuna pridjevima i prilozima, posvojni dativ, etički dativ, dativ zakletve, dativ s inf.....

Dieser Textabschnitt ist in der Vorschau nicht sichtbar.
Bitte Dokument downloaden.


LITERATURA


Ham, S., Jezik zagrebačke filološke škole, Zagreb, 1998.: Matica hrvatska

Ham, S., Školska gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb, 2002.: Školska knjiga                              J. Silić, I. Pranjković, Gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb, 2005., Školska knjiga                    Silić, J., Pranjković, I., Gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb, 2007.: Školska knjiga                   Silić, J, Morfolofija hrvatskoga jezika, Zagreb, 1995.: Školska knjiga                                                    Težak, S., Babić, S., Gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb, 2003.: Školska knjiga                     




[1] J. Silić, I. Pranjković, Gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb, 2005., Školska knjiga, str. 219

[2] J. Silić, Morfologija hrvatskoga jezika, Zagreb, 1998., Školska knjiga, str. 29

[3] Ranko Marinković, Ruke, Sarajevo, Svjetlost, 1964., str. 123

[4] Ranko Marinković, Ruke, Sarajevo, Svjetlost, 1964., str.  216

[5] Ups. Radoslav Katičić, Sintaksa hrvatskoga književnoga jezika, Zagreb, 1991., Nakladni zavod, str. 103

[6] Ranko Marinković, Ruke,  Sarajevo, Svjetlost, 1964., str. 219

[7] Ranko Marinković, Ruke Sarajevo, Svjetlost, 1964., str.  79

[8] Ranko Marinković, Ruke, Sarajevo, S.....

Dieser Textabschnitt ist in der Vorschau nicht sichtbar.
Bitte Dokument downloaden.
Quellen & Links

Swop your Documents